Nisam ja fasada, koju će samo neko pokazivati okolini po potrebi. I nisam lutka koja se oblači i skida. Nisam ni dekorativni ukras ili figurica od porcelana… Ja sam osoba od krvi i mesa… I treba mi neko da me voli ovakvu kakva jesam… I svakome od nas to treba. Moje srce je puno ljubavi a duša puna snova. Hoću nekoga ko će me voleti kao najlepši cvet… I svi smo mi Ruže sa predivnim cvetom i sa trnjem. I treba znati voleti između divnog cveta i trnja... Treba pronaći ruku koja odgovara našoj… Ruku koja je spremna da drži našu ruku. Neko ko će buditi nežnost u nama i čiji će otkucaji srca pulsirati za nas… Neko ko će negovati našu osetljivost i lagano otvarati vrata naših emocija. Neko ko će nas milovati sa poštovanjem. Odvući nekoga samo u krevet, nije dobro… Srce ostaje zarobljeno a duša prazna.. Potrebno je sve u kompletu, obmotano ljubavlju. Ljubav osobe koja nas voli u celini, kompletne nas. Kad volimo, vrata našeg srca su uvek otvorena. I svima to treba i svima treba jedno ime, koje će biti urezano u srcu. I svima trebaju neke oči, koje će biti pune nas. Svima treba ljubav.
Оставите одговор