Volim te I
– Drži me čvrsto, kao da želim da odem, a ti mi ne daš. Drži me čvrsto, da znam da ti trebam. Drži me čvrsto, da vidiš da si ti ceo moj život. Neka to bude naša istina. I neka se onda desi bilo šta. Samo me ti drži čvrsto. Delićemo misli i osmehe. Možemo tako stići gde god želimo. Osećaj moju kožu i ritam mog srca. Čuješ li promene u mom disanju? Samo me drži čvrsto… Izgubi se u mom pogledu. Dozvoli da se i ja izgubim u tvom. I ljubi me… Ljubi dugo. Ljubi sada. Ne ostavljaj ništa za sutra. Sutra može biti kasno. Ljubi me… I drži me čvrsto. Naš život je sada. Udvaraj mi se, budi galantan. Budi pažljiv, brižan i nežan. To je pravi muškarac, to ne izlazi nikada iz mode. Previše onih praznih iznutra, nemoj biti takav. Pogledaj me… Neka se naši pogledi sretnu. Odlučno. Snažno. I neka se nikada ne razdvoje. Neka ne dozvole da ih bilo šta rastavi. Drži me čvrsto. To svakoj ženi treba. I budi nežan, ja od nežnosti živim! Volim te!
Volim te II
Kako joj je potrebno da čuje jedno „volim te“ dok nebo plače umesto nje.
„ I plače noćas nebo zbog mene. Svi oblaci tuge sada u meni, i oko mene. Plače nebo… Plačem i ja.“
*
Kako joj je potrebno da čuje jedno „volim te“ dok tišina odzvanja i budi sve nemire.
„Tišina oko mene mi ne da mira. Tišina me budi i budi sve one uspavane misli. Misli gurnute u ćošak, sakrivene i zaboravljene polako se bude i donose nemire. Bude se i donose sva nezaboravljena sećanja. Tišina oko mene… U meni haos.“
*
Kako joj je potrebno da čuje jedno „volim te“ dok sve vrišti u njoj.
„Vrišti sve u meni… Vrište sve izdaje, sve prevare, sva razočaranja. Vrište sva neispunjena obećanja, sve lažne reči bačene u etar. Vrište sve pogažene nade, izgubljeni snovi… Sve vrišti u meni dok ja sedim i ćutim.“
*
On: Znaš, ja imam samo tebe! Niko me nije voleo kao ti. Svi su me napustili i izdali!
Ona: Ja te volim i neću te napustiti.
*
On: Niko me ne razume. Ubiću se.
Ona: Tu sam. Volim te. Imaš mene, imaš razlog da živiš. Pogledaj me. Pogledaj u moje oči, vidiš li ljubav u njima? Volim te.
*
On: Teško mi je. Jadan sam. Nemam para, ostaću bez posla…
Ona: Ne brini, sve će biti dobro. Samo misli pozitivno. Uvek imamo jedno drugo. Sve će biti dobro, veruj u to. Pare dođu i odu. Sve se reši, samo veruj. A ja sam tu. Biće dobro. Volim te.
*
On: Ne znam gde udaram više. U depresiji sam. Nemam volje ni za čim. Dođe mi da odem negde u šumu i tamo živim.
Ona: Ljubavi moja, polako, smiri se… Nećeš ići u šumu, pa imaš mene. Volim te. Zagrli me, srediće se sve.
*
On: Zašto me voliš? Kako si ti dobra, a ja ovako grozan. Nisam te zaslužio.
Ona: Jednostavno te volim. Moja si ljubav, moj čovek.
*
Ona: Teško mi je, stigla me neka tuga. Zagrli me, budi nežan, mazi me…
On: Ma ti nisi normalna žena, šta sad plačeš? Šta izvodiš? Ajde, smiri se! Šta meni ovo treba? Čime sam ja ovo zaslužio? Jebô te Bog da te jebô. Da sam znao da si takva ludača… O, jadan ja. Proklet dan kada sam te upoznao. Ti si obično ništa. Ti si niko i ništa. Kurvetina koja mi pravi scene. Samo kukumavčiš. Popela si mi se na vrh glave. Jedva čekam da odeš, ne mogu više da te gledam. Ne dao Bog nikome ovo što je meni dao. Bolje da se ubiješ, nego da mi tu plačeš. Takve kao ti zaslužuju samo batine, ti da mi zagorčavaš život. Debela kravo, popela si mi se na vrh kurca. Skini mi se, bre, više. Muka mi je od tebe. Čime sam ovo zaslužio, Bože?!
*
Samo joj je bio potreban zagrljaj i jedno „volim te“… O, kako joj je to trebalo. Sve je pogrešno…
Оставите одговор