PLAVI KAMEN- odlomak
– Vreme mi je.
– Đede…
Pogleda me nežno i tihim glasom mi reče:
– Raduj se, dete moje… Raduj se. Svaka Duša zna šta je greh, ali ne želi svaka Duša da živi bez greha. Greh ima sladak ukus, lep je i privlačan. Život bez greha zahteva snagu da se prevaziđu iskušenja. Ja sam imao tu snagu, i ti imaš tu snagu, kao i svi iz našeg Roda. Slabost pred iskušenjima je lenjost Volje. Slabić kroz život hoda i zabavlja se ne misleći na posledice. Na kraju, kada dođe vreme prelaska, pojaviće se sve te nakupljene nečistoće i mnoga neprijatna osećanja. Svako ko je za života lišen saosećanja i pravednosti pada u ponor Pakla. Ja sam miran. I ti budi mirna i raduj se zbog mene.
– Dragi moj đede, svetlosti mog života.
– Zvezdo mog Roda, uzdanice moja, siguran sam da znaš sve što treba da znaš, ali želim da ti još jednom kažem ovo: dobro čuvaj tu svetlost u sebi. Čuvaj i svoj kamen, on je tu da te podseća ko si i odakle si došla.
Оставите одговор