Znate kako je kada boli duša? Kada vas guši, pritiska, bez glasa ostavlja? Znate li kako je to? Znate li kako je kada ste izdani, prevareni, izigrani, iskorišćeni?
Znate li kako je to kada su suze u vama, i guše vas, i bole vas? Znate li kako je kada ste verovali a oni vas prodali? Znate kako je kada vam zabodu izdaju u sred vas, vaše nade, vere… ?
Znam da znate! Znam… Doživeli smo svi to mnogo puta… Doživeli i preživeli!!!
Oni naš rod nisu nikada ni bili, tek obične sluge, prodani… Oni ne znaju šta znači biti od časti, dobrote, ljubavi satkan… Oni ne znaju kako voleti zemlju, i rod i kako biti odan. Od srama su oni napravljeni, od izdaje iskovani, od bezčasti napravljeni… Poslušni robovi, gazda im treba, sluge da budu… Um sekte a ne vere, što rod prodade zbog večere!
A ja verujem da njima sumrak stiže… Da je jutro, i svetlost sve bliže… I verujem da će ova moja bol proći, da će radost, i blagostanje za sve nas doći! Ne nisu me pobedili, i nisu oni mene izdali! Izdali su sebe… Opraštam… Opraštam im… Sram da ih stigne, savest da ih grize, jer obraz njima je ukaljan, izdajom roda uprljan! Sa verom, i ljubavlju, časno ja hodam jer znam ko sam, i šta sam… Ne nosim omču oko vrata, ni okove na svojim rukama… Slobodna sam i svoja, prodala se nikome nisam! JA ČISTA SAM pred Bogom, pred rodom, pred sobom! I nastavljam da se za svoj rod i Srbiju borim… Jer ja ih iskreno volim! Na čast svakome dela njegova! Istinu lažima dugo ne možemo kriti, jer biće ona kraju onako kako MORA BITI!
Na kraju da slavimo pobedu i spasenje roda jer znam da nama stiže SLOBODA! Za moju Srbiju, koju ne prodajem i ne izdajem jer nema te cene!
Toliko rode od mene!
Za SRBIJU!
Оставите одговор