Odlomak iz mog novog romana PLAVI KAMEN 215.710 leta pre sada, vreme Svaga

215.710 leta pre sada, vreme Svaga

 Drevna Mudrost se poznaje po tome, ne da bi vladala i komandovala nad nekim, već da bi izgradila nove ponosne druge rodove. Drevnu Mudrost su uvek poznavali da bi razumeli svoj  Životni Put, i zato da bi je preneli potomcima.

                               Mudrost Rodova Rase Velike

            Sedela sam prekrštenih nogu na podu, pored postelje oca svog oca. Razmišljala sam plaši li se nepoznatog. Da li je spreman? Pogledala sam ga, a on mi je odgovorio:

– Spreman sam…  Imam iskustvo smrti… Učio sam te da je smrt samo jedna epizoda večne spirale postojanja.

 Pogledao me je.

– Znaš da prelazim na sledeći nivo svesti samog sebe?

Uhvatila sam ga za ruku. 

– Znam sve, i verujem da si i duševno i duhovno napredovao.

–Nadam se da sam ispunio plan koji je Boginja Makoš sastavila za mene.

– Verujem da te je tvoj Leg čuvar dobro vodio kroz život.

– Preci su me učili da Zvezda kroz koju je prošla duša prilikom rođenja određuje Rok (Urok ili sudbinu). Mislim da sam svoj Urok ispunio… Vreme mi je da promenim meru sveta i da se izdignem iznad ovog položaja.

„Oh, znam, đede moja, ali…“

„Dete mog deteta, rode moj, raduj se… Istinski Čovek je duh – vanvremenski i besmrtan.“

– Pričaj mi o našem rodu…

– Pričaću, ali neću ti puno govoriti jer sam umoran, zato mi čitaj misli.

„Rode moj, za nas je najvažnije da prevaziđemo stanje nesvesnosti svesti, to jest, da ne upadnemo u njega.“

„Pričaj mi o tome.“

„Svojstvo Nebeskog Čoveka je da bude svestan sebe. Nebeski čovek prodire sobom u sve, i sve grli i stvara nove oblike svojom svešću. Naš duh je sličan duhu našeg tvorca, ali zaostaje po moći. Kada naša iskra svetlosti pada u materiju, naš duh pada u san. Što je duh dublje u materiji, naše stanje je nesvesnije. Kada naše iskre duha zahvate čestice tame, počinje stanje nesvesnosti svesti.  Zbog svoje otvorenosti duh je ’prozračen’ i ispunjen je dimom, strašću, željama.“

„To je stanje nesvesnosti svesti koje moramo da prevaziđemo?“

„Tako je.“

„Srce i um, đede.“

„Da, zapamtila si. Svest mozga misli odvojeno od Boga. I dok srce ne privuče um sebi, ne može ga naučiti tajnoj mudrosti ljubavi. Koliko god da je čovek pametan, on će ostati slep, jer srce je mesto boravka naše duhovne svesti.“

„Kada um siđe u srce, probudićeš spavajućeg sebe!“

Постави коментар