Политичари су паразити

Престаните да рекламирате политичаре и њихове покрете, јер сви они раде за исте, и плаћени су од истих да нас деле и уништавају!

Политичари су паразити који живе на нашој грбачи!

Политичари нам не требају! Они су ВАС убедили да вам требају али то није истина! Не требају нам ни за го к….

Нама су потребни стручни, часни људи који воле СРБИЈУ и свој РОД!

Непосредна или директна демократија је оно што нам треба то је непосредна владавина народа!

Neposredna demokratija je kao sistem donošenja državnih odluka zamenjena predstavničkom demokratijom. U njoj građani ne odlučuju neposredno na svom skupu, ali zato neposredno biraju one koji će u njihovo ime odlučivati.

Predstavnička demokratija kritikovana je sa stanovišta teorije društvenog ugovora i narodne suverenosti kao oblik otuđivanja suverenosti od svog autentičnog nosioca. Pod uticajem tih kritika, a u skladu sa shvatanjem narodne suverenosti, prema kojem je suverenost neotuđiva od naroda kao svog nosioca, primenjeno je nekoliko načina ne bi li se ublažio čisti predstavnički sistem vlasti, među kojima su najpoznatiji:

– imperativni mandat,

– opoziv,

– kratko trajanje mandata i sl.

Ali, vremenom su nastajali i posebni oblici neposrednog učešća građana u vršenju vlasti, putem kojih je predstavnička demokratija pretvarana u poluneposrednu demokratiju.

Poluneposredna demokratija je kombinacija predstavničke i čiste demokratije.

U njoj postoje predstavnički organi, parlament i drugi, ali o najvažnijim javnim pitanjima, posebno u oblasti zakonodavstva, narod rezerviše za sebe donošenje odluke bez učešća predstavnika naroda ili u kombinaciji s ovim. Pri tom nije pravna priroda pitanja o kojima odluku donosi neposredno narod razlog takvog oblika odlučivanja, nego je razlog takvog odlučivanja praktična važnost tih pitanja i želja naroda da se njima neposredno bavi (J. Lafferière).

Postoji više oblika neposrednog odlučivanja građana u okviru predstavničke demokratije.

Takvi oblici su:

– narodna inicijativa,

– referendum,

– narodni veto, i

– plebiscit.

Ali, ako se oblici neposrednog učešća naroda u vršenju vlasti, prema sadržini radnje kojom se to učešće manifestuje, podele na one u kojima narod predlaže donošenje određenih akata i na one u kojima donosi određene akte, onda se svi nabrojani oblici neposrednog učešća naroda svode na narodnu inicijativu i referendum.

Preuzeto iz: Ratko Marković, Ustavno pravo i političke institucije“

Моћ је у нашим рукама! Моћ је у народу! Моћ је у уједињеном народу без паразитских политичара!

Постави коментар